ZNAJU LI LJUDI ŠTO JE LJUBAV? Upoznajte emociju koja se temelji na cijenjenju nečega što postoji

Znaju li ljudi što je ljubav? Znaju li to doista ili samo misle da znaju? Mnogi mogu promisliti da je autor ovog teksta netko tko se šali kada postavi tako jednostavno pitanje. Ipak, činjenice govore da mnogi krivo definiraju među ostalim riječima i ovu riječ, a u ovom tekstu radi se o analizi iste.

Priroda je prije svega potencijal, odraz velike želje da nešto lijepo nastane i postoji. Ona ne razmišlja, ona ne traži ništa, ona jednostavno djeluje kako joj je u naravi. Je li čovjek dio cjeline koja se naziva 'priroda'? Svakako da jest. I čovjek ima turbulencije, čovjek uništava sebe i druge, ali to radi i priroda, dakle i to je prirodno. Prirodni su požari, potresi, katastrofe, poplave, ali nijedna katastrofa do sada nije uspjela uništiti potencijal da nešto novo nastane.

S druge strane, priroda nije ljuta, priroda uvijek iznova gradi, iznova pokazuje svoje puno savršenstvo na bezbroj načina, kroz bezbroj mikroorganizama i divovskih životinja te između ostalog i ljudi.

Priroda svojim primjerom pokazuje kako ništa nije vječno, sve je podložno transformaciji, uništenju i tome da nešto novo iznova i iznova nastane.

Stoga, ljudi griješe kada se vežu za nešto. Ljubav nije posjedovanje, a priroda jest odraz ljubavi, stoga ovo emociju treba promatrati kroz njenu prizmu.

Kada netko kaže da voli nekoga, postavlja se pitanje što je to ljubav. Mnogi rade distinkciju kada je riječ o ljubavi prema partneru/partnerici, susjedu, djetetu, roditelju, rodbini, kućnom ljubimcu, svome zanimanju, hobiju itd. Zapravo, u suštini je ljubav uvije ista, samo se može drukčije izražavati, može imati drukčiji intenzitet i efekt ali u svojoj suštinskoj definiciji je ista stvar.

Postavlja se jedno drugo pitanje. Vole li ljudi već spomenute stvari ali i sve ostale koje ovdje nisu nabrojane zbog tih bića i stvari ili zbog sebe. Kada je riječ o stvarima, moglo bi se zaključiti da zapravo ljudi ne mogu voljeti stvari. Ljudi vole osjećaj do kojeg ih te stvari dovode kada su s njima u interakciji.

Ne može se voljeti automobil, lopta, sport, haljina, šminka kao ni sve druge stvari za koje ljudi kažu da ih vole. Ovi elementi su samo sredstva kojima se postiže određena percepcija, smislenost i kohezija svijesti u svrhu da bi netko imao osjećaj satisfakcije zbog onoga što osjeća da je u njegovoj/njezinoj naravi da to izražava.

Postavlja se jedno ozbiljno pitanje. Ako ljudi za stvari za koje kažu da ih vole i uporno ih žele posjedovati navodno osjećaju ljubav, a to zapravo nije ljubav, je li ista stvar kada je riječ o međuljudskom davanju i primanju emocija?

Kada netko reče da voli nekoga, voli li tu osobu zbog toga što postoji ili zbog toga što ta osoba prvoj osobi svojim postupcima pruža osjećaj ugode. Ista je stvar bilo da je riječ o djetetu, partneru, susjedu, prijatelju. Iako na različit način, različitim intenzitetom i efektom svi oni na neki način u ljudima stvaraju različite osjećaje ugode. Vole li ljudi jedni ili zapravo ljudi vole isključivo sebe?

Nije jednostavno odgovoriti ni na to pitanje kao ni na mnoga druga, ali dalo bi se zaključit da je kao i u svemu drugome odgovor negdje na pola puta te da je istina relativna i na neki način 'neuhvatljiva' kada je riječ o čistoj definiciji. Ipak, postoje osnovni načini na koje se može napraviti distinkcija između izražavanja prave ljubavi i one koja je prerušena u ljubav ali to nije. To nešto što često ima tendenciju u mnogim osobama živjeti pod krinkom ljubavi jest želja za kontrolom, posjedovanjem u svrhu zadovoljavanja vlastitog ega i ispunjenja vlastitih ciljeva.

U svima postoji borba između dobra i zla, pozitivnog i negativnog ali kada je riječ o određenom trenutku u interakciji s nekom osobom, prema njoj se pristupa ili s točke indiferentnosti ili s točke ljubavi koja se preklapa s poštovanjem ili na kraju s osjećajem straha koji rezultira željom za manipulacijom, egoizmom i posjedovanjem.

Ne može se reći da se nekoga voli, a pritom osjećati želju za posjedovanjem odnosno kontrolom te iste osobe. Drugi ljudi nisu tu da bi zadovoljavali tuđe želje, ispunjavali im hirove. Ovo ne negira činjenicu da ljubav izmeđuostalog jest i davanje i primanje, ali ipak, ona iskrena i najčistija je prisutna onda i kada netko postupa potpuno drukčije od onoga što druga osoba očekuje.

Idealno bi bilo razumom kontrolirati emocije, dozvoliti im da budu tu kao potencijal koji može pružiti neograničeno energetsko i duhovno blagostanje odnosno iskustvo svima koji se nađu u interakciji s osobom koja je takvoj razini svijesti. U prethodnom tekst definirano je da je ljubav ekvivalent poštovanju, a poštovanje i ljubav zaslužuju svi ljudi koji postoje, pa čak i neživa bića odnosno stvari, samo zbog toga što jesu tu, a tu su s razlogom.

Nažalost sve se može ukoliko se ne izražava u zdravoj mjeri izobličiti u nešto što nije takvu u svojoj suštini. Neke osobe često ne mogu shvatiti razliku između ljubavi i opsesije. Opsesija vodi do ljubomore, ljubomora do kontrole, kontrola do manije, manija do nasilja bilo verbalnog bilo fizičkog itd. To nije ljubav, to nije poštovanje!

Ljubav je jasno viđenje, doživljavanje ali prije svega cijenjenje nečega što postoji upravo u takvom obliku, na takav način kako postoji. I to cijenjenje, ta zahvalnost je dokaz da netko nekoga iskreno voli, te ga ne želi mijenjati, pogotovo ne na silu. Također, u ljubav spada povjerenje, ali i odanost.

Nitko nije savršen, svi rade pogreške i prepuste se često svemu onome što nije ljubav nego upravo suprotno, onome što je razara. Ipak, kao što je sve relativno i do samoga kraja nedefinirano, neuobličeno, tako i ljudi imaju zadatak boriti se protiv svega onoga što ih vuče u destrukciju. Potrebno je kritički i svjesno razmatrati svoje postupke, postupke drugih, kombinirati iskustva ali prije svega, sve nabrojeno raditi s velikom i iskrenom željom, bez ikakvih prikrivenih namjera za posjedovanjem ili samodokazivanjem.

Onaj tko se ne boji života, tko cijeni sebe i svoj život, shvaća savršenstvo koje nosi u sebi, a samim time može vidjeti savršenstvo i u prirodi te drugim ljudima. Takva osoba ne radi stvari iz straha, nema želju da nešto zadrži, posjeduje i kontrolira. Takva osoba poštuje i cijeni sve što postoji u svom obliku, ne želi ništa silom mijenjati niti kontrolirati nego širi ljubav i izražava ljubav.

Ljubav se najbolje može osjetiti kada se stvari prihvate takve kakve jesu. Apsolutno sve, pa i svijet koji je u potpunosti nesavršen, ali iako je nesavršen, svojim postojanjem dokazuje da je savršen jer stalno evoluira, baš kao i ljudi. Postoji izmjenični krug koji pokreće čistu energiju među ljudima, a on se satoji od prihvaćanja, poštovanja i ljubavi. Ako se nešto prihvati takvo kakvo jest, samim time se poštuje, ako se nešto poštuje, nema negativnih emocija, a kad nema negativnih emocija lako je vidjeti ono dobro u svemu i sve voljeti. Ljubav nije tu da bi se samo davala drugima. 

Davajući ljubav, ljudi rade istovremeno fuziju u interakciji s tuđim emocijama, ali i fisiju prilikom otpuštanja vlastitih emocija. U oba slučaja oslobađa se energija, naravno, prilikom fuzije veća kao što to inače i jest, ali svakako je samo jedan pravi put, a to je put ljubavi koja prethodi svakoj kreaciji i svemu što postoji.

Autor teksta: Ellie Leoni
Autori fotografija: Pixabay.com, Ellie Leoni