MOJA TEORIJA POSTANKA SVEGA

Postojalo je ništa. Ništa je bilo svijesno same sebe,da je ništa.Ako je ništa svijeno da je ništa,ima nešto a to je spoznaja same sebe.Ništa je postalo svijesno da je nešto,a to je bilo da je ništa.Onda je to nešto željelo manifestirati sebe i postati još nešto.Gdje će ništa postati nešto? Pa nigdje,u praznom prostoru! Praznina je spoznala samu sebe i vidjela da je beskonačnost koja se nigdje ne nalazi.

 Vidjevši da se nigdje ne nalazi željela se nalaziti negdje.Još nije znala gdje je,a bila je bilo gdje,tj. u onome što je do tada shvatila.Pošto je shvatila samo početak,a početak je bio da je svijesna same sebe,željela je to iz sebe na svaki mogući način raspršiti.Raspršila se u veliku prazninu tako manifestirajući samu sebe,a to je bio početak svake dimenzije.Ništa se raspršilo u ništa,ali je počelo postojati! Da bi se cijela ta praznina popunila,samu sebe je napunila onim što jest,samo u manjim dijelovima sebe,malim česticama.Male čestice energetski su bile sve jednake i u cijeloj novonastaloj praznini počele su privlačiti jedna drugu,jer su tako trebale postati još nešto veće.

Toliko ih je bilo puno u toj velikoj praznini i tolika se energija stvorila kad su se počele naguravati,a potom i odbijat (jer ih je bilo previše na istom mjestu).Budući da su se toliko zbile,njihova vlastitta energija ih je raspršila i podijelila da se više ne mogu odbijati,nego i odbijati i privlačiti se u svrhu da se postigne ravnoteža.To je bio Veliki prasak.Tako su nastali atomi (elektroni,protoni,neutroni),molekule,tvari,stanice,tkiva,organi,organizmi i sve što postoji...

One stanice koje potječu od onog prvotnog "ništa" udružile su se i formirale jedno veliko savršenstvo koje je svijesno sebe,može upravljati energijom i svime što postoji,jer je stvorilo sebe i sve oko sebe,postalo svijesno sebe,ali je s vremenom zaboravilo tko je i odakle je. Željelo je biti jače od samog sebe i ponizilo je sebe tako što je ponizilo i druge. Mi kao ljudi ili kao pojedinci ili kao cijeli univerzum,mi smo sve jedno,jedno koje može sve i manifestira sve iz želje da postoji,da bi kasnije voljeli i prihvatili to kao još jedan dio cjeline.

Ako netko kaže laž,a laž uvijek boli jer skriva pravu istinu,onda se osijećamo odvojeno od naše suštine,odvojeno od onog što doista jesmo,a mi smo vlasnici svojih života! Nitko s nama ne smije upravljati osim nas samih i nema pravo na to! Naravno, za sve naše postupke mi snosimo odgovornost i trebamo biti svijesni do kud nas određeno djelo vodi. Zato kreirajmo svoj život kao igru stvaranja i voljenja onog što stvaramo! To je Bog koji je stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku,to je priroda,to je univerzum!