Misliš, nastojiš, postaješ
Svaka misao,svaki trenutak i sekunda je bitna,jer oblikuje budućnost. Budućnost je nastavak na sadašnjost jer se rađa iz nje i zato osijećamo da jesmo. To što osijećamo u tom trenutku je zapravo naša cijela trenutna istina. Vrlo jednostavno, zar ne? Ono kako se osijećaš tvoja je kazaljka na instrumentu koji očitava koliko si u negativnoj (-) ili pozitivnoj (+) razlici od neutralnog.
Mi percipiramo (vidimo, čujemo, zapažamo, mislimo) i na temelju toga osijećamo koliko smo blizu onoga što se poklapa s našom istinom. Naša istina je jasan vidljiv put, staza koju nitko ne može prepriječit (jer je samo naša), a ako se tamo gdje hodamo stalno pojavljuje nešto što nam ne dozvoljava da idemo dalje, to je vjerojatno zato jer smo skrenuli s vlastitog puta ili nismo na svome putu ponijeli adekvatnu opremu za planinarenje
Živjeti u skladu, a ne u suprotnosti Univerzumu
Kada sve dobro proanaliziramo u svojim mislima uvijek ćemo doći do zaključka što je najbolje za nas ako razmišljamo konstruktivno, ako doista želimo srcem napraviti ono što donosi najljepše i najčistije osjećaje u nama, ali i poklapa se s prirodom oko nas. To možemo ostvariti tek ako smo otvoreni, a otvoreni smo isključivo kada maknemo željezna vrata s nas samih, ono što nas najviše sputava od svake spoznaje. To je nesigurnost prvenstvenu u našu vlastitu egzistenciju, a budući da sve oko nas doživljavamo, percipiramo i gledamo kroz nas same, ništa nam više ,,ne drži vodu". U takvoj situaciji imamo osjećaj da smo manje vrijednosti od same prirode, jer nam sve prijeti, sve nas nastoji slomiti, sve nas nastoji uništiti. Mi smo sami, protiv svih ljudi, cijele prirode, mi smo od svega izdvojeni. To je baš kao ona priča iz Biblije kada se jedan anđeo izdvojio, proglasio se svjetlosnim (Lucifer) i rekao: ,,Meni ne treba Bog,ja mogu sam,ja mogu bit odvojen" A Bog u svojoj beskonačnoj ljubavi i tu daje izbor. Tako nas Biblija uči da je nastalo zlo i bez obzira dali je ova priča istinita ili ne, bez obzira jesu li potojali ti anđeli ili ne, svakako se na neki način događa svima nama svaki dan i potiče zlo u nama.
Kada mislimo da se trebamo boriti protiv svega, jer sve nam prijeti da opstanemo, trošimo ogromne količine, pa zapravo i cijelu našu energiju da bismo poništili neku drugu energiju (onu protiv koje se borimo). Budući da je energija neunišiva (može samo prijeći iz jednog oblika u drugi, ali ne i nestati), cijeli naš trud pretvara se u veliku frustraciju, jer smo uložili velike količine energije, izgubili je da bismo mržnjom poništili ljubav, ali nismo ju uspjeli poništiti jer je ona nedohvatiljiva. Ona je uvijek postojala i uvijek će postojati. Ona je u svemu i kroz sve prožeta. Ona je harmonija, pravilnost, sklad i sveukupnost svega što postoji kada je usmjereno konstruktivno. Ona je Sve, a Sve je stvorio Stvoritelj i sebe kroz Sve manifestirao. Zato ne dozvolimo da u nama prevlada ono što mnogi mudri ljudi svakodnevno ističu kao najveću zapreku čovjeku, a to je upravo ovo što sam sada opiso. To je naš ego ili možda bolje rečeno ,,niže ja".
Trenutak spoznaje
Kada imamo sebe, ništa ne želimo, jer imamo Sve. Sve imamo ako smo dio Svega, a ne ako se izdvajamo od toga. Ne moramo biti s ljudima, niti na nekom specifičnom mjestu da bi imali Sve. Kao što sam već rekao, dovoljno je imati sebe (konstruktivne misli koje ne nastoje poništiti drugo tj. prihvaćaju sve što postoji, samim time ne izvlaće veliku energiju iz vlastitog bića i ne ostvaruju frustraciju). U takvom trenutku, kada spoznamo savršenstvo Svega što postoji (Univerzum, ljudi, priroda, ja sam) shvaćamo da je to Bog manifestiran na mnogo načina. U tom trenutku možemo postati samo sretni i zahvalni što nam ne treba ništa više. Ne imati sumnju u samog sebe, svoj život i sve što nas okružuje osjećaj je zadovoljstva.
Biti umjeren znači poznavati istinske potrebe i njih upotpuniti više nego što osijećamo da je potrebno malim stvarima. Do trenutka spoznaje dolazi se iskustvom, znanjem i osjećajima. Kada bi želio isključiti negativnosti iz svog života, čovjek bi automatski isključio i iskustvo, samim time znanje, a osjećaj koji bi imao bila bi velika praznina, tj. uopće ga nebi imao, nebi postojao. Sam Bog nas uči na poniznost, jer je ponizio samog sebe i dozvolio si najveću sramotu (a prema vjeri, utjelovljenje je najvećeg Savršenstva koje može postojati) i time je doista pobijedio zlo, jer mu je pokazao da ga se ne straši, da se može nosi s njime i da je jači od njega.
Prekrasan je dar što imamo toliko dana za upoznati sebe same i ono što uistinu odgovara našem istinskom biću. Ono što se čini loše nije uvijek nužno tako, a ako doista i jest onda imamo paradoks jer opet nije. Objašnjenje toga krije se u narodnoj izreci ,,Svako zlo za neko dobro". Da nema zla nikada nebi mogli steći iskustvo, znanje i mudrost i opet, ponavljam se, nebi moglo ništa postojati, jer dobro nebi moglo biti to što jest da nije različito od zla, a to nebi moglo biti tako da zlo ne postoji.
Sve je sastavljeno od istog, samo u različitim kombinacijama (priroda, sva bića, sva materija, dobro, ali i ono negativno). Zapravo zlo i ne postoji kada malo bolje promislimo, isto kao što ne postoji oduzimanje u matematici. Oduzimanje je zbrajanje s negativnim predznakom. Ako npr. na ljubav dodamo negativan predznak, to znači da nema ljubavi, a kao rezultat toga može se javiti strah ili praznina.
Naš je život također prekrasno remek-djelo sastavljeno od istih dana s različitim događajima i sadržajima, koji nam sa sve više iskustava pružaju mogućnost da i mi sami kreiramo što ljepše kombinacije koje će nam neprestano zahvaljivati i pružati nam zadovoljstvo što smo ih stvorili.
Sve već imam, samo trebam znati uzeti
Nikada ne trebamo žudjeti za ičim, jer sve što trebamo već imamo, samo to trebamo znati izraziti na adekvatan, konstruktivan način, koji se poklapa s našom suštinom. Ako rečemo ,,Želim kuću", ne mora nužno značiti da govorimo s negativnim predznakom, ali vrlo je moguće ako to radimo misleći i osijećajući da je nemamo jer nam ju je netko uskratio ili onemogućio (bilo ljudi, sudbina ili naša navodna nesposobnost). S druge strane poželjeti kuću tj. reći ,,Želim kuću" s mišljenjem da osijećam veliko zadovoljstvo pri pomisli da je imam i da ću doista (bez da iscrpim svu svoju energiju) svim silama dati sve od sebe (i to sa velikim zadovoljstvom, bez da radim ikakvu štetu ikome) da ostvarim to što osijećam.
,,Životna struja"
I=U:R kaže Ohmov zakon. To je primjenjivo za el. struju, ali i za ljude ako zamijenimo simbole.
I je oznaka za struju koja teče, U je napon, a R je otpor. Ako bismo rekli da je I oznaka za život koji teče i sve vezano za njega, U sila kojom tjeramo sve naše zamisli da prevale put želja iz zamišljenog u ostvarivo, a R sve što pretstavlja kamen spoticanja na našem putu, onda je lako za zaključit što treba povečati da bi se što brže postigao uspijeh. Kao što na velikim udaljenostima el. energiju prenosimo visokim naponom s malom strujom, tako trebamo u nama povećati ono što je ekvivalent naponu, a to je sila misli, vjere i odlučnosti da prevalimo put iz zamišljenog u stvarnost. Kada bi išli prenositi el. energiju s niskim naponom i visokom srujom, trebali bi uložiti veliku količinu energije, koja bi prevalila male udaljenosti. Isto je i s nama. Ako u životu damo sve od sebe, a nemamo vjeru i konstruktivne misli koje nas svojom silom tjeraju, nećemo prevaliti veliki put.
Tok, promjena i izmjena
Ne zadržavaj se previše na onome što misliš da bi te trebalo zadovoljavati ili ti donijeti nekakvu dobrobit (bilo materijalnu ili na duhovnoj razini) ako predpostavljaš da je to predodređeno da ostane u statičnom, nepromjenjivom obliku. Glazba mora mijenjati tonove da bi svirala, energija ritam, frekvenciju i smijer da bi djelovala i tekla. Isto tako film mora mijenjati kadrove da bi radnja tekla itd. Sve je lijepo na svoj način i sve je beskonačno, samo dozvoli da teče.
Ne treba se bojati budućnosti, tj. uopće nema smisla, ako znamo da smo uvijek sposobni u svojoj glavi kreirati najsavršeniju percepciju sadašnjosti, a znamo već da se iz nje rađa budućnost. Život je veličanstven, jer uvijek može i biti će bolji što budemo više kreirali i budemo vještiji u tome kako naučiti raspoznati svoju istinsku sreću i potrebe.
Svaka misao,svaki trenutak i sekunda je bitna,jer oblikuje budućnost. Budućnost je nastavak na sadašnjost jer se rađa iz nje i zato osijećamo da jesmo. To što osijećamo u tom trenutku je zapravo naša cijela trenutna istina. Vrlo jednostavno, zar ne? Ono kako se osijećaš tvoja je kazaljka na instrumentu koji očitava koliko si u negativnoj (-) ili pozitivnoj (+) razlici od neutralnog.Mi percipiramo (vidimo, čujemo, zapažamo, mislimo) i na temelju toga osijećamo koliko smo blizu onoga što se poklapa s našom istinom. Naša istina je jasan vidljiv put, staza koju nitko ne može prepriječit (jer je samo naša), a ako se tamo gdje hodamo stalno pojavljuje nešto što nam ne dozvoljava da idemo dalje, to je vjerojatno zato jer smo skrenuli s vlastitog puta ili nismo na svome putu ponijeli adekvatnu opremu za planinarenje
(metaforički rečeno). Oprema bi bila emocionalna, duhovna, psihička i fizička spremnost da nastavimo svoj put.
Živjeti u skladu, a ne u suprotnosti Univerzumu
Kada sve dobro proanaliziramo u svojim mislima uvijek ćemo doći do zaključka što je najbolje za nas ako razmišljamo konstruktivno, ako doista želimo srcem napraviti ono što donosi najljepše i najčistije osjećaje u nama, ali i poklapa se s prirodom oko nas. To možemo ostvariti tek ako smo otvoreni, a otvoreni smo isključivo kada maknemo željezna vrata s nas samih, ono što nas najviše sputava od svake spoznaje. To je nesigurnost prvenstvenu u našu vlastitu egzistenciju, a budući da sve oko nas doživljavamo, percipiramo i gledamo kroz nas same, ništa nam više ,,ne drži vodu". U takvoj situaciji imamo osjećaj da smo manje vrijednosti od same prirode, jer nam sve prijeti, sve nas nastoji slomiti, sve nas nastoji uništiti. Mi smo sami, protiv svih ljudi, cijele prirode, mi smo od svega izdvojeni. To je baš kao ona priča iz Biblije kada se jedan anđeo izdvojio, proglasio se svjetlosnim (Lucifer) i rekao: ,,Meni ne treba Bog,ja mogu sam,ja mogu bit odvojen" A Bog u svojoj beskonačnoj ljubavi i tu daje izbor. Tako nas Biblija uči da je nastalo zlo i bez obzira dali je ova priča istinita ili ne, bez obzira jesu li potojali ti anđeli ili ne, svakako se na neki način događa svima nama svaki dan i potiče zlo u nama. 
Kada mislimo da se trebamo boriti protiv svega, jer sve nam prijeti da opstanemo, trošimo ogromne količine, pa zapravo i cijelu našu energiju da bismo poništili neku drugu energiju (onu protiv koje se borimo). Budući da je energija neunišiva (može samo prijeći iz jednog oblika u drugi, ali ne i nestati), cijeli naš trud pretvara se u veliku frustraciju, jer smo uložili velike količine energije, izgubili je da bismo mržnjom poništili ljubav, ali nismo ju uspjeli poništiti jer je ona nedohvatiljiva. Ona je uvijek postojala i uvijek će postojati. Ona je u svemu i kroz sve prožeta. Ona je harmonija, pravilnost, sklad i sveukupnost svega što postoji kada je usmjereno konstruktivno. Ona je Sve, a Sve je stvorio Stvoritelj i sebe kroz Sve manifestirao. Zato ne dozvolimo da u nama prevlada ono što mnogi mudri ljudi svakodnevno ističu kao najveću zapreku čovjeku, a to je upravo ovo što sam sada opiso. To je naš ego ili možda bolje rečeno ,,niže ja".Trenutak spoznaje
Kada imamo sebe, ništa ne želimo, jer imamo Sve. Sve imamo ako smo dio Svega, a ne ako se izdvajamo od toga. Ne moramo biti s ljudima, niti na nekom specifičnom mjestu da bi imali Sve. Kao što sam već rekao, dovoljno je imati sebe (konstruktivne misli koje ne nastoje poništiti drugo tj. prihvaćaju sve što postoji, samim time ne izvlaće veliku energiju iz vlastitog bića i ne ostvaruju frustraciju). U takvom trenutku, kada spoznamo savršenstvo Svega što postoji (Univerzum, ljudi, priroda, ja sam) shvaćamo da je to Bog manifestiran na mnogo načina. U tom trenutku možemo postati samo sretni i zahvalni što nam ne treba ništa više. Ne imati sumnju u samog sebe, svoj život i sve što nas okružuje osjećaj je zadovoljstva.Biti umjeren znači poznavati istinske potrebe i njih upotpuniti više nego što osijećamo da je potrebno malim stvarima. Do trenutka spoznaje dolazi se iskustvom, znanjem i osjećajima. Kada bi želio isključiti negativnosti iz svog života, čovjek bi automatski isključio i iskustvo, samim time znanje, a osjećaj koji bi imao bila bi velika praznina, tj. uopće ga nebi imao, nebi postojao. Sam Bog nas uči na poniznost, jer je ponizio samog sebe i dozvolio si najveću sramotu (a prema vjeri, utjelovljenje je najvećeg Savršenstva koje može postojati) i time je doista pobijedio zlo, jer mu je pokazao da ga se ne straši, da se može nosi s njime i da je jači od njega.
Prekrasan je dar što imamo toliko dana za upoznati sebe same i ono što uistinu odgovara našem istinskom biću. Ono što se čini loše nije uvijek nužno tako, a ako doista i jest onda imamo paradoks jer opet nije. Objašnjenje toga krije se u narodnoj izreci ,,Svako zlo za neko dobro". Da nema zla nikada nebi mogli steći iskustvo, znanje i mudrost i opet, ponavljam se, nebi moglo ništa postojati, jer dobro nebi moglo biti to što jest da nije različito od zla, a to nebi moglo biti tako da zlo ne postoji.
Sve je sastavljeno od istog, samo u različitim kombinacijama (priroda, sva bića, sva materija, dobro, ali i ono negativno). Zapravo zlo i ne postoji kada malo bolje promislimo, isto kao što ne postoji oduzimanje u matematici. Oduzimanje je zbrajanje s negativnim predznakom. Ako npr. na ljubav dodamo negativan predznak, to znači da nema ljubavi, a kao rezultat toga može se javiti strah ili praznina.
Naš je život također prekrasno remek-djelo sastavljeno od istih dana s različitim događajima i sadržajima, koji nam sa sve više iskustava pružaju mogućnost da i mi sami kreiramo što ljepše kombinacije koje će nam neprestano zahvaljivati i pružati nam zadovoljstvo što smo ih stvorili.
Sve već imam, samo trebam znati uzeti
Nikada ne trebamo žudjeti za ičim, jer sve što trebamo već imamo, samo to trebamo znati izraziti na adekvatan, konstruktivan način, koji se poklapa s našom suštinom. Ako rečemo ,,Želim kuću", ne mora nužno značiti da govorimo s negativnim predznakom, ali vrlo je moguće ako to radimo misleći i osijećajući da je nemamo jer nam ju je netko uskratio ili onemogućio (bilo ljudi, sudbina ili naša navodna nesposobnost). S druge strane poželjeti kuću tj. reći ,,Želim kuću" s mišljenjem da osijećam veliko zadovoljstvo pri pomisli da je imam i da ću doista (bez da iscrpim svu svoju energiju) svim silama dati sve od sebe (i to sa velikim zadovoljstvom, bez da radim ikakvu štetu ikome) da ostvarim to što osijećam.,,Životna struja"
I=U:R kaže Ohmov zakon. To je primjenjivo za el. struju, ali i za ljude ako zamijenimo simbole. I je oznaka za struju koja teče, U je napon, a R je otpor. Ako bismo rekli da je I oznaka za život koji teče i sve vezano za njega, U sila kojom tjeramo sve naše zamisli da prevale put želja iz zamišljenog u ostvarivo, a R sve što pretstavlja kamen spoticanja na našem putu, onda je lako za zaključit što treba povečati da bi se što brže postigao uspijeh. Kao što na velikim udaljenostima el. energiju prenosimo visokim naponom s malom strujom, tako trebamo u nama povećati ono što je ekvivalent naponu, a to je sila misli, vjere i odlučnosti da prevalimo put iz zamišljenog u stvarnost. Kada bi išli prenositi el. energiju s niskim naponom i visokom srujom, trebali bi uložiti veliku količinu energije, koja bi prevalila male udaljenosti. Isto je i s nama. Ako u životu damo sve od sebe, a nemamo vjeru i konstruktivne misli koje nas svojom silom tjeraju, nećemo prevaliti veliki put.
Tok, promjena i izmjena
Ne treba se bojati budućnosti, tj. uopće nema smisla, ako znamo da smo uvijek sposobni u svojoj glavi kreirati najsavršeniju percepciju sadašnjosti, a znamo već da se iz nje rađa budućnost. Život je veličanstven, jer uvijek može i biti će bolji što budemo više kreirali i budemo vještiji u tome kako naučiti raspoznati svoju istinsku sreću i potrebe.
Primjedbe
Objavi komentar