Ne odustaj, potrudi se, ali ne radi ništa na silu

Za sve nas postalo je vrlo uobičajeno da previše ,,štedimo energiju“ za konstruktivne stvari, ali zato je dajemo u nedogled kako bi sagledali koliko problema imamo, pa ih pritom uspijevamo iskopati iz nečega gdje uopće ne postoje.Sve to moglo bi se objasniti kao strah od življenja života.

Ako ne želimo prihvatiti činjenicu da se negativnosti i ono loše može umiješati u naš život, znači da ima istine u tome da nismo slobodni od toga, jer na neki način težimo prema tome.

Slobodni smo tek ako smo sigurni i znamo cijelim svojim bićem, tj. vjerujemo da smo NEODVOJIVI od DOBROG.

Umjesto da se žalimo i štedimo od životnih problema i udaraca (a tako ih dobivamo još više, jer smo sami sebe zatvorili u krug negativnosti zbog toga što izabiremo strah), radije ih sagledajmo kao nekoga tko nas zalijeva hladnom vodom da dođemo k sebi.

Ako odustanemo na pola puta, nikada nećemo dobiti, a samim time ni osjetiti nagradu za vlastiti napor.

Maratonac koji trči i iscrpljen je skoro do svih snaga, neće zbog svoje iscrpljenosti odustati zadnjih par metara na stazi, nego će skupiti svoje zadnje snage da prevali ono malo puta što mu je preostalo. Zapravo nije bitno koliko nam je ostalo, bitno je da ne stajemo i ne posustajemo.

Albert Einstein je rekao Život je kao vožnja biciklom, da bi se držala ravnoteža ne smije stajati. To doista i jest tako. S obzirom da je vrijeme za energije viših frekvencija zapravo samo privid, jedino je bitno da se ne zaustavi IGRA,ŽIVOT,TITRANJE,FREKVENCIJA itd.

Na kraju kada uberemo plodove svog truda nećemo se toliko ni sijećati napora ili ćemo ga se sijećati kao svoje vrline koja nam je pomogla da dođemo do onoga što se dugotrajno ureže u sjećanje, a to je uspijeh.

Zato nikada nebi trebali odustati ni posustati u ničemu što započnemo, jer koliko god da je dobro i lijepo, ako u ikojem trentku stane, odumire.

Naša svijest je poput kapetana koji upravlja brodom koji pretstavlja sve ono što imamo (emocije, um, tijelo itd). Kada je mirno more, možemo se opustiti i samo povremeno kontrolirati u kojem smijeru plovimo. Ako dođe do valova i oluje naš jedini zadatak je da izbjegavamo valove, a ne da im se suprostavljamo.

Naravno da u kriznim situacijama trebamo biti dobro usmjereni i znati što želimo, jer ako kapetan sumnja u svoju namjeru i ne reagira kao osoba koja je sigurna u sebe pravovremeno, brod će mu se prevrnuti. Isto tako, ne može uvijek najbolje predvidjeti i procijeniti svaki svoj potez, ali može nastojati, a kad nastojimo nešto napraviti, sve sile se udružuju da nam pomognu u tome.

Bitno je s kojim ciljem, smislom, namjerom nešto radimo. Kada smo sebi jasno definirali što i zašto želimo, nastojati ćemo bez obzira na poteškoće to prevazići.

Ako ne znamo kuda idemo, možemo se naći ,,pred zidom“ i reći ,,nemam više kuda“. Međutim, kada čovjek zna što traži i da je to što traži vrijedno truda, prokopati će tunel ili će raznijet cijeli zid da dođe do željenog.

Isto tako, razlog zbog kojeg smo se našli pred zidom možda se krije u tome što gledamo samo ono što je ispred nas tj. usmjereni smo prema tome. Možda je dovoljno samo pogledati lijevo ili desno i krenuti putem koji zaobilazi zid.

Možda je najveći problem svih ljudi kada ne mogu nešto uspjeti ili im se to čini previše teško, što na krajnji rezultat gledaju kao na nešto od čega su odvojeni, nešto što moraju dostići da bi se sebi ili drugima dokazali. Zapravo je pravilan kut gledanja onaj iz kojeg vidimo da nam uspjeh NE TREBA jer ako ga imamo u mislima već GA IMAMO i sada ga samo MOŽEMO (zbog želje iz ljubavi tj. punine srca i pozitivnih osjećaja) a NE TREBAMO (ne zbog potrebe) strpljivošću pomoću blagosti i kreacije provesti u materijalnu realizaciju.