SVRHA

Bez obzira jesi li mali kamenčić ili velika kuća, zadrži svoj sjaj i uvijek ćeš biti dragocjen/a.

Tvoja osnovna svrha je da uvijek iznova spoznaš i osjetiš da si neograničen/a u dobrome. Sve što trebaš je da velikom brzinom, bez detaljne i spore analize prebaciš svoje razmišljanje i misli na ono što te čini sretnim/om i ispunjenim/om. Dopusti da te to prožme i nemoj sumnjati da će ikada prestati. Može se samo proširiti i postati bolje nego što jesti (jer iz dobrog nastaje i kao takvo se širi), osim ako svjesno izabereš sumnju i/ili negaciju i svoj napredak zaustaviš.

Nemoj se ,,hvatati“ za išta, jer život znači vibracija, ona uvijek ima frekvenciju, a frekvencija je brza promjena u svrsi određenog učinka.

Ako se nađeš u situaciji u kojoj osijećaš svugdje oko sebe vibracije niskih frekvencija, to što ih tako osijećaš znači samo da ti priroda govori da su suprotne od onoga prema čemu osijećaš da želiš biti usmjeren/a. Sukladno tome tvoj um nebi trebao usklađivati svoju frekvenciju s njima, jer tako bježi od svoje suštine.

Dozvoli sebi uvijek bez straha i opterećenja postaviti pitanje: ,,Što je bolje za mene da sada mislim tj. što me to čini sretnim/om dok o tome razmišljam" ? To što pokraj tebe prolaze vibracije niskih frekvencija, samo ističu tvoju frekvenciju kao ono višu i tada je jedino bitno da  ti, njen jedini generator ne posumnjaš u njenu svrhu i ne zaustaviš je.

Tvoja bit nije da zapamtiš svrhu života, lijepe osjećaje, sklad i smisao, niti je tvoja bit da ih pokažeš i istakneš bilo sebi ili drugima. To je efektvini smisao, odraz ili posljedica. Vrhovni, suštinski i bitni smisao je da  ti u svakom trenutku, u svojoj nutrini sebe dovedeš slobodnim izborom vjerovanja, misli, osjećaja i postupaka u potencijal mogućnosti izražavanja sebe kroz spoznaju i proživljavanje na onaj način koji pruža najpotpuniji sklad i ispunjenje. Onda znaš da se možeš samo širiti ako sam svoje širenje ne zaustaviš, da ne ovisiš ni o čemu drugome, već isključivo o vlastitoj volji.

Napredak znači dovesti sebe u smislen i svojevrsno određen sklad koji neprestano protječe i širi sebe, tako što paralelno širi svoje postojanje.

Ništa što postoji nije dobro ili loše, pozitivno ili negativno kao integrirana cjelina. Tek kada dijelimo cjelinu onda joj sami dodajemo dualnost, trivialnost ili što god već želimo. Npr. uzeti ću život kao primjer da to ilustriram. Život je integralna cjelina, a mi ga dijelimo na koliko god želimo aspekata. Možemo reći da imamo bogat život, siromašan, avaturističan, kreativan, dosadan, spor... Isto tako možemo reći da postoje stari ljudi,  mladi ljudi, ljudi u zrelim godinama itd. Uvijek postoji beskonačno mnoga varijacija koje mogu doći iz svakog uma kao zaključak i to je u redu, međutim problem nastaje kada slijepo slijedimo određen(e) zaključak/ke i onda vidimo da se više ništa ne poklapa. Zato je bolje ne komplicirati stvari nego kao počelo razmatranja uzeti što jednostavniju, sveukupnu, početnu cjelinu koja se raširila u beskonačnost.

Ne postoji dobre i loše stvari tj. materija, ne postoje dobre i loše misli, sve je to relativno. Postoje suprotni smjerovi, ali isto tako potoje kaos i kozmos.

Kaos znači da je nešto bez ikakve veze nabacano, blokirano, besmisleno, a kozmos uređeno, svrhoviti, otovoreno. Opet moram naglasiti da je opet to relativno, jer što je za jednog promatrača kaos za drugog ne mora, ali može biti kozmos. Vrijedi i obrnuto. Ali bez obzira doživljava li netko određenu stvar, pojam ili što god da uzmemo kao točku promatranja kao kaos ili kozmos i jedno idrugo je isto, u istom prostoru ili bilo kojoj drugoj dimenziji, samo je drukčije poredano. Npr. imamo zgradu i srušimo je. I zgrada i ono u što se ona pretvorila nakon što je srušena isto je, samo je drukčije poredano i kao takvo potpuno drukčije doživljeno. Isto je i sa mislima, osjećajima ili bilo kakvom kreacijom. Materijal i izvorna energija je uvijek ista. Bitan je način poretka i usklađenost.

Električna enrgija je uvijek ista bilo da pokreće televiziji ili usisivač ili možda da izazove kratki spoj i sve zajedno zapali. O poredanosti elemenata kroz koje protječe, ovisi koji će njen efekt biti. Na kraju krajeva isti atomi ako su razičito poredani tvore spojeve potpuno različitih svojstava. Grafit i dijamant su izvstan primjer kako ugljikovi atomi samo drukčije poredani tvore dvije različite krajnosti (lako lomljivi grafit i ekstra tvrdi dijamant).

Puzle su također dobar primjer za ovu priču. Kada s njima slažemo sliku, mi je slažemo od postojećih elemenata. Ako stavimo određenu puzlu nakrivo mjesto, ona će pokvariti sliku, ali ne zato jer je ona ,,loša, zla ili nevaljala“, nego zato jer tu ne pripada. Riječ je samo o skladu i neskladu elemenata

Kaos prema svemu navedenome, možemo lako pretvoriti u ono što smtramo kozmosom (sve ono što se poklapa sa smijerom koji smo si zadali), ako elemente poredamo u odgovarajući niz.

Mi isto tako uvijek imamo mogućnost prvotno svoje misli dovesti u sklad, pri čemu odmah dobivamo povratnu informaciju u obliku osjećaja. Zadržavajući se dugotrajno svjesnim odabirom na odrećenoj energetskoj razini, širimo takvo vlastito postojanje, takvu osobu kakva jesmo i naš život koji teče.

Sve što radimo, osjećamo i mislimo na svakoj razini, bilo na emocionalnoj ili kognitivnoj (na kraju se sve stopi u jedno jer je prožeto od iste energije) odražava se kao naša kreacija stvarnosti.

Uznemirenost je znak da smo došli do spoznaje (zbog orjentiranosti ka smijeru koji je suprotan od onoga kojem težimo) koja se ne poklapa s onim što vjerujemo da jest tj. našom vlastitom biti ili suštinom.