Pragmatičnost i društvo Svako društvo je gledano kroz prizmu mikrosociologije heterogeno jer svaka individua unutar njega je različita ali je zapravo ipak po nekim karakteristikama homogeno odnosno ima jednake karakteristike po čemu se i razlikuje od drugih društava koja su po drugim stvarima homogena.
Društvo je fluidna pojava. Mijenja se iz sekunde u sekundu ovisno o migracijama, natalitetu, mortalitetu, novim kulturama, spoznajama itd. Ipak, sva društva kroz povijest težila su napretku i prosperitetu.
Bez obzira o kojem da je društvu riječ, pa čak i individualnoj osobi, sve se može mjeriti, ocjenjivati raznim mjerilima. Na razini globalne konkurentnosti, često se tako govori o uspješnijim i onim bogatim državama koje su superiorne u odnosu na siromašne, dok na individualnoj razini mnogi smatraju kako nemaju dovoljno sredstava/načina koje bi trebali imati za ostvariti određene ciljeve za razliku od ljudi koji to imaju.
Ključ svakog uspjeha je pragmatičnost. Ova jedinstvena riječ mogla bi se još zamijeniti riječju svrhovitost, a obuhvaća svjesno postupanje u skladu s namjerom koja se nalazi unutar okvira domene realno ostvarivih ciljeva. Odgovor na pitanje zašto su neka društva više, a neka manje uspješna jest upravo pragmatičnost. Neovisno o kojoj razini ekonomsko-financijskog, intelektualnog ili nekog drugog kreativnog potencijala individualne osobe ili društava je riječ, svrha je da se taj potencijal koliko god minoran bio maksimalno iskoristi.
Pragmatičnost i škola
Pragmatičnost svaka osoba za sebe izgrađuje još od malih nogu, a uvelike i za vrijeme školskih dana. Naime, ako učenik shvati da ono što uči nema svrhu i ne treba mu za razvoj njegovih daljnjih interesa, taj učenik ocjenjuje sadržaj koji treba naučiti kao nešto što nije pragmatično odnosno taj ga sadržaj više ne zanima. Puno puta je zapravo riječ o načinu na koji se učenike upućuje da nešto uče, o nezainteresiranosti pojedinih učitelja da motiviraju učenike za sadržaj koji bi trebali savladati ali i samog sistema koji im uvjetuje kako predavati.
Mnogi završe školu smatrajući da moraju nešto naučiti. Iako zaista postoje sadržaji i pojmovi koji djeluju izrazito apstraktno te ne mogu na prvi pogled zainteresirati kreativnu maštu onoga tko treba savladati to gradivo, tu bi trebala nastupiti pragmatičnost. I ne, nije pragmatično reći djetetu/učeniku da mora to učiti i savladati da jednog dana bude uspješno. Uspjeh je relativna stvar i ne ovisi isključivo o obrazovanju. Ovisi o okolnostima, o raznim ključnim trenutcima u kojima treba postupiti na pravi način te raznim faktorima koji se nikada u potpunosti ne mogu do kraja nabrojati. Stoga valja učenika motivirati da pokuša otkriti sklad i svrhu u onome što uči. Treba mu pokušati približiti taj sadržaj, koliko on ima veze s njegovim trenutnim životom, koliko je povezano sa cjelinom univerzuma u kojem živi. Bez obzira o kojem je predmetu riječ, svaki je povezan i kroz svaki predmet može se ogledati svačiji život. Sve spomenute znanosti su tu za napredak čovječanstva i to je ono što bi se trebalo učiti u školi.
Nisu kisik, ugljik, dušik i vodik neki kemijski elementi koji su apstraktni, ti elementi čini čitav život na zemlji, ti elementi izgrađuju ljudska bića u cijelosti. Ti elementi nisu puka slova i puki nazivi, ni puke molekule nacrtane na papiru. Ne treba ih isključivo tako djeci predočavati. Oni su nešto veličanstveno, nešto što savršeno funkcionira i tvori sve tvari i organe koji se nalaze u ljudima, životinjama i biljkama. O ovoj temi se može govoriti iz perspektive biologije, kemije, fizike, ali zašto ne i matematike kad matematika može nacrtati savršenu geometrijsku strukturu koju tvore ove molekule kao i predočiti broj spojeva, struktura i svega ostalog? Zašto ne reći da je to i dio hrvatskog ili bilo kojeg drugog jezika, u znanosti prije svega latinskog koji opisuje sve to zajedno? Kroz povijest je sve to postojalo i utjecalo na razvoj čovječanstva, a postojalo je na svim dijelovima svijeta, bez obzira na geografsku širinu ili dužinu.
Pragmatično bi dakle bilo obraditi sadržaj koji se treba djeci predočiti na način da im se objasni zašto je to važno, kako to utječe na njihove živote, te to potkrijepiti konkretnim primjerima te ih zainteresirati. Postoji više slučajeva kada školstvo zakaže, a jedan od njih je i besmisleno prisiljavanje učenika da se nešto nauči tek tako, makar napamet, samo jer sustav to predviđa. Ima pak profesora koji samo ispredavaju sadržaj, pa onda daju ispit, a neki dozvole prepisivanje u potpunosti dok neki djelomično odnosno nasumično ovisno o tome kojeg učenika uhvate da vara na testu. Različiti su ljudi, različiti su profesori i učenici, ali ipak većina razmišlja i postupa na način da žive život, rade stvari samo zbog toga da ispune normu. Ne pitaju se što određena norma predviđa i zašto je ona tu. Ne proispitivaju često svrhovitost neke norme nego je slijepo poštivaju samo zato što je netko nekada površno ili iz neznanja predvidio da je uprava ta norma ono što je dobro, ali zapravo činjenice govore suprotno.
Ključ svakog uspjeha, bilo da je rič o onome u školi, poslu, biznisu jest svrhovitost. Što je svrhovito u određenoj situacije da je odgovor na jednostavno i univerzalno pitanje: 'Zašto to radim?'
Ako odgovor na ovo pitanje ima smisla, onda apsolutno ima smisla uraditi ono što je predviđeno da se napravi.
Jesu li političari pragmatični?
Kada je riječ o političarima uvijek postoje dvije konfliktne perspektive u nekom službenom i općem stavu koji kaže da je politika djelovanje u svrhu ostvarivanja društveno korisnih ciljeva ali i onim neslužbenim, individualnim svjetonazorima mnogih političara koji smatraju kako je politika dobra prilika za lako bogaćenje koje nije transparentno niti društveno prihvatljivo ali se lako može izmanipulirati odnosno prikriti.
Što je tu pragmatično?
Prva skupini političara kojima je javno dobro na prvom mjestu jest pragmatična jer radi ono što politika jest u svojoj suštini i definiciji, dok druga i vrlo česta skupina ide upravo suprotnim smjerom od onoga zbog kojeg su izabrani da budu na vlasti.
Autorica: Ellie Leoni
Foto: Pixabay.com
Primjedbe
Objavi komentar